Grammar nazi gone emotional

Prebiram u ustima jezikom imenicu od dva sloga kao švicarsku mentol bombonu. Ma-ma. Poželim da izgovorim riječ ali usne mi se lijepe kao karamel i staju na početnom slovu. Ne sjećaju se više ni glasne žice kako se formira vjerovatno moja prva progovorena riječ, ma-ma. Trebala bih ponovo učiti da pričam. Odavno nikog ne dozivam tom titulom. Izbjegavam korištenje te riječi jer me nešto opeče na jeziku a usne počnu briditi kad se krenu spajati u to početno mmm(ama). Druge mame nisu moje, i na njih se samo zaobilazno referiram nekim drugim imenima i statusima.
Volim što sam lingvista, sve dok ne dođem do najupotrebljenije riječi svih jezika. Negdje sam pročitala da je ta m-riječ najizgovorenija u toku ljudskog života dok stalno dozivamo i prizivamo majku. Izuzeta sam iz uzorka tog israživanja. To zasigurno neće biti moja najiskorištenija riječ.
Mrzim što sam lingvista pa kad dođe do momenta da trebam koristiti prošlo vrijeme uz imenicu mama, mozak i jezik posežu za nekim imperfektom, traže neku svršenu radnju koja ima vezu sa sadašnjošću. Pozavidim englezima na njihovom perfektivu prezenta. Od svih jezika koje znam, od svih gramatičkih pravila koje volim, present perfect guram kao svoju prikolicu u svaku neudobnu rečenicu kad me žulja nešto na srcu. Present perfect – nešto je gotovo a još je tu. Prošlo je a ima uticaj na nas sad u ovom momentu.
Ako potražim bukvar na tavanu možda naučim ponovo izgovarati tu riječ, ma-ma. Ovaj put ću sama da je učim i slažem male bukvarske kartice bez tvoje pomoći. Jesi li me spremala da budem lingvista još onda kad si me tjerala da čitam iz bukvara pa sam naučila čitati prije svih? Da barem nisi pa da sad ne znam da najjednostavniju riječ može biti tako teško izgovoriti. Sva moja čula moraju da se napregnu da bih te izustila, ma-ma.
Ostavila bih sva gramatička pravila, glagolska vremena i odgovarajuće padeže, lingvistiku i jezičnost, sve vokabulare i glosare samo da ponovo prvi put onako nepismeno i nepravilno zaustim m a m a a ti se odazoveš čineći sve druge riječi besporetne. Nekad davno u sam našla svoj najdraži citat u filmu Submarine: “I love you more than words, and I am a big fan of words.”

*U slučaju postojanja jezičkih grešaka, ova autorica ih koristi u bijegu od svog perfekcionizma.

1 Comment Write a comment

  1. Prepoznao sam vrijednost *dunje dok je isijavala svoj miris na blogu.Nisam se prevario u raspoznavanju.
    Vise volim govoriti o kruski ( ne znam joj ime) koja se otkinuta sa svoje peteljke posprema u sanduk sa zitom iz onog klasja odgajan svijetlom .Pospremanje je u svrhu da neka fermentacija radi u njoj dok je zitom i stvara skove bozanstvene finoce sa mekanom sadrzinom svog tijela u kojem je ta tekucina.
    “Dunja”(mirisna)u svojoj kreaciji:
    I sve sto znam je moj miris na znanje i ne znam
    ljubav svoju…dal zivim
    ili sam zemljom prosuta da ljubav ozivim (H.D)

Leave a Comment