Na zrnu soli

Što se blogera tiče, ja vam nikog ne znam da baš znam. A sviđa mi se da čitam tuđe misli i drame a da me ne dotiče jer ne znam ko su ljudi. Bloger sam imala prvi put u srednjoj. Isto kao i sad se nisam nešto razbacala da pišem, i sjećam se samo jedne djevojke koju sam poslije zapratila na instagramu kad je ona prestala biti aktivna na blogeru. Bila mi je pravo kul dok sam je čitala i onda kad sam vidjela ko je šta je kakva je, ubilo mi sliku u glavi. Valjda je čar u toj misteriji. Tad sam bloger obrisala zbog jedne catfish situacije pa sam se obrisala s interneta jer sam htjela da znam da moja privatnost postoji. I sad baš kontam da sam od tad pravo neaktivna na ovom internetu.

Ali nisam to htjela ispričati. Nego da vam kažem kako je došlo do toga da selim u Te Ze. Prvi poljubac sam u prvom srednje imala s likom koji se u moj grad doselio iz Tuzle. Poslije sam tokom cijele srednje imala simpatiju iz Tuzle nakon što smo se upoznali na jednom školskom okupljanju. Prošle godine mi nešto naumpao pa sam mu pogledala linkedin profil (🤡) jer sam mislila da ga ne koristi i on me sutra ujutru zaprati na instagramu. Top 3 blama mog onlajn života. I ne reci đavle, ja sad visim u Tuzli zbog svog momka. I još nađem i posao tu, i sad mislim da je sve povezano. Što bi rekli ovi gen Z ja sam to manifestovala (joj glupe riječi manifestovati, ubiše nas posuđenice iz engleskog).

Gledam jučer na korpi, ljudi wok polili poljevom. Blasfemija.

12 Comments Write a comment

Leave a Comment