Nedavno sjedimo moj dragi i ja u parku jedemo sladoled i ugledasmo kako se mladi par na klupi u blizini nas naglo diže s klupe. Komentarišemo kako ih je valjda napala osa jer je na trotoaru pored kante nekome ispao sladoled. Kako je mladi par zatim prošao ispred nas, čuli smo kako muškarac povišenim tonom grdi djevojku a onda smo shvatili da je on nju zapravo povukao za ruku s klupe i podigao. Nije ih ništa napalo. Nju jeste. Ona je onako sitna išla uz njega kao dijete kad ga naružite a on od dva metra se njoj unosi u facu i vidno sikće na nju kao bijesan pas. Dva dana poslije neki drugi čovjek je ubio svoju ženu i djecu sjekirom.
Ne živim tako dugo u Tuzli, ali otkako živim muškarci malo malo pa nasilje nad ženom. Nije ništa bolja situacija ni u drugim dijelovima BiH ali ovdje nekako eskalirale neke stvari. Šta je s narodom pa smo normalizovali nasilje? Park u kojem smo sjedili i u kojem se to desilo je u porodično orijentisanom kraju. Park je bio pun djece i graje. Ljudi sa svih strana a naslinik se ne boji biti nasilnik čak ni u javnosti. Toliko smo normalizovali nasilje da ni ne treba hrabrosti da budeš otvoreno nasilnik.
Ali ni ja tu ništa nisam bolja, i mi smo sjedili i samo se bojali za sigurnost djevojke koja je odšetala s tim čovjekom. Kako pružiti ruku pomoći a ne napraviti situaciju gorom?
Poznanica priča kako je vidjela nekog momka kako je šutnuo mače. Pitala ga je što je to uradio. Rekao joj je: “Hoćeš sad i tebe ovdje da šutnem?”
A onda uzmem mobitel i gledam snimke iz Palestine. Mi živimo u dobu nasilnika. Osjećam da živimo u nekoj užarenoj atmosferi i da će svakog momenta puknuti. Kao kad se naoblači mrak pred pljusak a nikako da udari.
https://www.instagram.com/p/C2ftBVpo5S0/?igsh=dnQ2bWhodWNpeGd1
Subektivni osjećaj 😊
A što mi nisi poslao ovo kad sam napisala da ću se presliti da znam šta da očekujem 🫨
Ustvari, ne treba čuditi što si sve povezala sa Palestinom.
Slijepa surova sila, bijes – kao da imaju svoje sljedbenike i kao da ovdje zapravo pričamo o fenomenu kulta.
Komunikacija unutar tog kulta u aktuelnom trenutku očito se veoma efikasno odvija odašiljanjem i doslovnih i simboličkih poruka sa tla Palestine – istrebljenje uživo. I šta?!!!
Kada je neko nekad teoretski zaokruživao pojam civilizacije ispustio je princip pacifizma.
Tako gledajući, a mislim da je opravdano, ljudska civilizacija zapravo i ne postoji. Ili pokušava, sve ovo vrijeme, koegzistirati pored neslućeno bučnijeg varvarstva, opirući se toj zarazi.
Mislim da i pristup medijima čini da smo jednostavno oguglali na nasilje. Svaki dan gledamo i čitamo vijesti o različitim vrstama nasilja, uključujući i vijesti o Palestini i dugim politički motivisanim ubijanjima i necivilizovanom trtiranju ljudi.
Bezdušnost i zlo ufatilo maha.
Jest. Zabrinjavajuće stanje u društvu. Nema niko mrvu strpljenja ni milosti u sebi. Ljudi bi se oko svega poubijali. Toliko su svi narogušeni.